Ta njegova recenica me danima mucila,jer bila je neprihvatljiva za mene s tim sto sam uprkos svemu oprostila mu ,,osjecala sam se prazno i kao da nije bilo dovoljno sto sam na jedan nacin osjetila da ga gubim to poslednje sto je rekao u meni je srusilo sve nade ,ali precutala sam i pomislila odma na ono,ako nekoga volis a taj zeli da ide,pusti ga, ako je sudjen vratice se..Sanjarko wrote:Ponjela si se kao svaka razumna osoba jes ljutnjom ili svadjom bi samo gore napravili...
al gle Emanuela meni ovo para oci
i da zeli mi da nadjem nekoga sa kim cu biti srecnija ko ce me voljeti istom mjerom kao sto volim ja.
mozda on tebe nije dovoljno volio jer da je a znao je da si mu to oprostila,vratio bi ti se i jos vise paznje i ljubavi ti poklonio,dokazao koliko mu je stalo do tebe...
a neznam to je moje misljenje...
Nemoj ti meni biti tuzna vjeruj da postoji osoba slicna tebi koja ce ti pruziti koliko zasluzujes
jer nista bez sudbine a ni volje nemoze se zadrzati ni sacuvati na silu...
Ni slutila nisam da bih se mogla ikada staviti u situaciju da se pitam dali me voli..mislila sam da pored svih dokaza koje je ucinio da je nepotrebno vise se pitati dali me voli i koliko..ja sam njegovu ljubav osjecala svakoga trena kroz razne nacine...a koje on nekada ni sam nije bio svjestan jer se desavalo spontano i iznenadno...dozivjela sam sa njim najljepse vrijeme,sva njegova paznja mi je bila upucena na sve moguce nacine,a na sve to uzvracala sam istom mjerom ljubavi.
Sreca moja sto sam jakog karaktera i sto sam odlucna u svojim ambicijama tako da vrijeme zaljenja nisam provodila medju cetiri zida plakajuci,,nego svoje misli sam usmjerila na svoj poso,svoje planove i nesto sto volim sto me cini srecnom ,nesto iz cega mogu vise ojacati svoj moral i okrenuti stranicu zivota prema drugom putu na kojem cu biti sretnija..
Trebalo je mnogo vremena i dokaza tako da na kraju sam shvatila da je on bio neko ko je jednostavno duboko posramljen svojom naivnom greskom i da poslje svega nije imao hrabrosti da mi gleda u oci,,ni meni a ni mojim roditeljima koji su ga poznavali i mislili sve najbolje o njemu...ali od svih najvise ga je bilo stid mene..znao je da od mene tako nesto nikada ne bi dozivo,,i da ja ne zasluzjem da budem povrjedjna na takav nacin..bila sam iskrena u svemu do poslednjeg trena..ali eto,sto se desilo desilo se,,,nije kraj svjeta..on je veoma iskren momak i sve je priznao tako da sa time je olaksao da ostanemo bar prijatelji i dan danas je sam pa se ponekada javi cisto da ne pokidamo sve niti medju nama..ko zna sta sudbina nosi..ali vise ne mislim o tome jer ne vrijedi ,,koje sudjen pronaci ce me a i ja njega,,,pa ako je on,tim bolje ako ne nista..zivot se nastavlja...a zivjetu u tuzi nije zivot,,dakle sacuvana pozitivnost je na prvom mjestu za uspjesan i normalan tok zivota.