Kako i gdje ste proveli rat

[immuno]

Majo, Behko ne znam sta da kazem, I suze i bol, tjeskoba u prsima, haos u glavi....... Zar moze covjek sve to proci I ostati normalan, zivjeti, radovati se, planirati buducnost sa ovakvim dogadjajima iza sebe.... Evo moze, mora jer zivot ide dalje.... Znam kazu "ne dao bog docekati sta se moze deverati" ovo je vise od devera

[spacebound]

Ja se recimo vrlo cesto pitam kako je ljudima i gram pameti ostao. Evo moji npr. Preko noci su cetnici usli u grad. Naredili roditeljima da spuste roletne na svim prozorima koji gledaju prema ulici, dolazili kad su htjeli.Pretresali, provocirali, stvari iznosili. Slusali smo ih, i kako pjevaju i kad dolaze i prolaze kamioni, mogli su nam ulaziti u stan kad hoce, raditi sta hoce. Niko nije mogao da nas zastiti. I tako godinu dana. Bukvalno smo se preselili u hodnik. Mama kaze da prva dva mjeseca oni ni jedno nisu smjeli ni da pricaju, toliko je uzasavajuci strah bio.

[ironman]

Koliko dugo sam vec tu,sad sam procitao Maju. Pa cu dalje.
Majo

[Chloe]

Od agresije na RBiH do danas malo koji dan je protekao a da se na neki način, čitajući, gledajući, slušajući, pričajući ali jedno vrijeme i intezivno sanjajući, nisam bavio strahotama koje smo preživjeli. Za razliku od ovih koji su to kao djeca doživljavali i tako i pamte ja sam bio u tridesetim i iz tog perioda još uvijek u jednom pregratku vitrine za knjige stoji paket sa jedno dvanaest rokovnika (različitih dimenzija i obima) od koji su neki od korice do korice ispunjeni a neki tek do pola ili nešto više, a koje nikada od 1996. kada su tamo smješteni ni otvorio nisam.

U međuvremenu stotinjak knjiga domaćih i stranih autora na tu temu sam prikupio i pročitao, o internetu, You Tube, napisima u štampi, emisijama na TV-u, i dr. da i ne govorimo, tako da sam praktično postao potpuni zarobljenik svega toga duboko razočaran kako ishodom i nepravdom, tako i iskrivljavanjem činjenica i istine, nedostatkom ogovornosti, političkim posljedicama i saosječanjem sa žrtvama i stradalnicima.

Malo sličnosti sa Behkom me veže jer sam i ja početkom 1992. službeno na jedan period vremena otišao van BiH, svi moji (uža i šira porodica) su ostali i sa prvim sukobima sam kao i mnogi računao da će to biti lokalno, da će stati i da je svaki taj dan i noć dok se to širilo a ja preko medija (Radio najčešće) pratio, brinuo, krivio sebe što nisam tamo, pravio planove i računao šta ja mogu učiniti i kako pomoći od najbližih do Domovine.

Na kraju od niza varijanti organiziranog povratka u Domovinu dopala me jedna koja je ostala individualna jer od Gunje, Slavonskog Broda, Slunjskih brda zapao me povratak u Rijeku pa Split i odatle onim bespućima do Fojnice a potom Kiseljaka odakle (jer su se sukobi već rasplamsali i sve više se komplikovali) danima nisam mogao ni na jednu stranu.

A onda Armija, uniforma i nepune četiri godine svega i svačega. Od Gornjeg Vakufa do Sarajeva i od Visokog do Doboja svaki grad i mnoga ratišta obilazo, doživljavao i preživljavao sve ono zbog čega sada i ne mogu otvoriti te svoje rokovnike i zbog čega kada čitam i slušam ispovijesti poput ovih počinjem da razmišljam da to konačno uradim. Jeste teško, tegobno i mučno još jednom to "žvakati" ali kada to mogu ostali među kojima je i nekoliko teških štiva Srebreničana trebao bi se natjerati i što veći broj ostalih da to urade jer što nije zabilježeno...

Cvrle, Maja, KOMESAR, Behko ali i drugi autori i komentari pokazuju da o ovome treba pisati i kada se ne smješta među korice knjige...

Imaš ih, i koliko god mučno bilo, lijpo je da ih imaš. Znam i ja neke osobe koje su vodile dnevnike, pisalii, sačuvali su od zaborava određena dešavanja.
Unazad nekoliko godina, od kad se više krećem i susrećem sa poznanicima/ma, skontala sam koliko imam rupa u sjećaju, potisnutih događaja. Znala sam sjediti sa par osoba i pričaju o nečemu, tu sam bila i ja, spominju me kroz prepričavanje, al ja ne znam.
Bila sam se počela opterećavati s tim, al sadašnjost se živi, sa svim brigama i problemima, pa sam taj pritisak odgurnula od sebe, i s vremena na vrijeme se sjećanje probudi uglavnom podsjećanjem drugih, još mi nije ništa došlo samo od sebe. Da sam bar pisala ...

[Julia-Klara]

Nisam pisala ovdje... Niti cu...
Ali citala jesam, prije...NO ni to vise necu...
Kako starim sve se vise potresam ovakvim sjecanjima.

[Dori]

Nisam pisala ovdje... Niti cu...
Ali citala jesam, prije...NO ni to vise necu...
Kako starim sve se vise potresam ovakvim sjecanjima.

Ušla 10 puta na temu da napišem…..I odustala….

Ne ponovilo se. Nikada, nikome.

[Bojana]

Nisam još bila rođena.

[Zana]

Nisam pisala ovdje... Niti cu...
Ali citala jesam, prije...NO ni to vise necu...
Kako starim sve se vise potresam ovakvim sjecanjima.

Isto. Prvi post, Majin, sam pročitala tek jednu trećinu. Dalje nisam mogla.
A kako su lijepo napisana onako ružna iskustva.

[HAVANA]

Poslase mi

[mishic]

Nisam pisala ovdje... Niti cu...
Ali citala jesam, prije...NO ni to vise necu...
Kako starim sve se vise potresam ovakvim sjecanjima.

Ušla 10 puta na temu da napišem…..I odustala….

Ne ponovilo se. Nikada, nikome.

Eh, baš zbog toga da se ne bi ponovilo valja pisati, sjećati se, druge podsjećati, ne zaboravljati...

A tek kako je biti zarobljen? A među anegdotama u rokovniku stoji kako jedan koji je bio daleko od mjesta zarobljavanja prepričava do u najsitnije detalje sve kako i šta je bilo. I ne da ni pokušati da ga se demantuje. A na upit gdje je on bio tada kada su zarobljeni ovi čije zarobljavanje on opisuje on iskreno (jer neki među slušaocima su to znali) odgovara da je bio na liniji na planini...
E tada sam mu rekao da se odozgo bolje vidi nego što smo vidjeli mi povaljani na zemlji sa neprijateljskom čizmom za vratom i puščanom cijevi uz nju te on tek tada skuži da su neki kojima on ni progovoriti ne da zapravo preživjeli to ali eto on ih uvjerava šta i kako je bilo...

[Duminjo]

Da nisi slucajno bio ovdje?
Pogledaj bogati ako nadjes vremena.
Mene posebno zanima ovaj put prema Varesu preko Kozigrada, fojnice, dusine..

[HAVANA]

Da nisi slucajno bio ovdje?
Pogledaj bogati ako nadjes vremena.
Mene posebno zanima ovaj put prema Varesu preko Kozigrada, fojnice, dusine..

Nisam,ja sam ti u pocetku bio hrasno brdo,pofalici ispomoc na trgu ako treba a poslije zuc…

[HAVANA]

Bio sam u ovoj zgradi kad je gorila palma a u njoj sada zivim.Ko bi tada rekao da cu tu zivjeti.

[HAVANA]

Bio sam na hrasnom u junu tad,ovo sto prica,taj dan su vinko i zoka poginuli.Zoka je bio moja jednica a vinko vikicev.

[Duminjo]

Pa to je to.
Hrasno, mojmilo jedno do drugog.. trg heroja, palma i 11 plavih. Sve su to drzali ovi momci

Za Zuc cu morati jos da trazim

[Duminjo]

Fale mi i pofalici, pofalicka bitka i pokušaj presijecanja grada

[HAVANA]

Pa to je to.
Hrasno, mojmilo jedno do drugog.. trg heroja, palma i 11 plavih. Sve su to drzali ovi momci

Za Zuc cu morati jos da trazim

Imas period tena i farmerki,TO period…. A poslije tek su oformljene komande itd…Negdje od novembra 1992g su nas rasporedili i rasformirali lokalne stabove.Mene zapala 1 motorizovana,nekog druga itd zavisi od mjesta stanovanja i staba u kojem si bio…Imas tog materijala koliko hoces…

[HAVANA]

https://veterani.ba/naslovna/2023/09/28 ... a-brigada/

[Naseef Mushroom]

https://bs.m.wikipedia.org/wiki/373._sl ... j-Bosna%22

[HAVANA]

Fale mi i pofalici, pofalicka bitka i pokušaj presijecanja grada

IMG_5651.jpeg