![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
Pričam maloprije sa mamom. Žali se kako ima problema sa stomakom. Spomenem joj laktozu, ona nekako sva u čudu. Nas porodični ljekar je ujedno i njen priljatelj privatno i uopste joj nije spomenuo da bi to moglo biti. Rekao joj da izbaci možda jogurt. Ali mlijeko i mliječne proizvode, ništa.
Meni nekako nevjerovatno. Je li se to stvarno ne priča toliko o tome ili…? Ovdje skoro npr. na poslu i nemamo obično mlijeko, već samo bez laktoze. Za sve ima zamjena…Sir, kajmak, vrhnje, puter, sladoled…
Mama kaže da zna da ima mlijeko bez laktoze, a za ostalo nije sigurna.
Jesu to samo Svedi intolerantni na laktozu ili ima i naše raje?
Što je intolerancija na laktozu
_
Intolerancija na laktozu je poremećaj probave karakteriziran pojavom probavnih tegoba nakon unošenja hrane koja sadrži šećer laktozu. Budući da je laktoza primarno sastojak mlijeka i mliječnih proizvoda često se koristi sinonim intolerancija na mlijeko odnosno nepodnošljivost mlijeka i mliječnih proizvoda. Glavni uzrok intolerancije na laktozu je smanjena aktivnost enzima laktaze u tankom crijevu, koja može varirati od blagog smanjenja pa sve do potpunog nedostatka ovog enzima. Ovisno o stupnju smanjene aktivnosti enzima laktaze ovisit će i jačina simptoma.
Mehanizam nastanka simptoma
_
U normalnim uvjetima je količina, odnosno aktivnost enzima laktaze u tankom crijevu apsolutno dostatna da vrlo brzo razgradi svu laktozu unešenu hranom i tako omogući njenu apsorpciju. Međutim, u slučaju smanjene aktivnosti ovog enzima dio šećera laktoze ostaje neprobavljen pa se ne može apsorbirati već dalje nastavlja svoj put kroz crijeva. Već u tankom crijevu neprobavljena laktoza uslijed osmotske aktivnosti navlači vodu čime nastaje nelagoda i dodatno se ubrzava protok sadržaja. Dolaskom u debelo crijevo laktoza postaje hrana bakterijama debelog crijeva. Bakterijskom razgradnjom laktoze stvara se velika količina plinova koji rastežu lumen crijeva, a osim toga razgardnjom se oslobađaju i različiti kiseli produkti koji djeluju iritirajuće na sluznicu debelog crijeva dodatno stimulirajući živčane završetke, što sve zajedno dovodi do pojave neugodnih probavnih tegoba (simptomi iritabilnog crijeva).
Laktoza
Simptomi intolerancije na laktozu
_
Blaži nedostatak enzima laktaze najčešće nije praćen značajnijim simptomima intolerancije, posebice ako se ne konzumiraju veće količine mlijeka i mliječnih proizvoda. Međutim, što je nedostatak enzima veći simptomi intolerancije postaju izraženiji i pojavljuju se već nakon unosa male količine laktoze. Simptomi intolerancije obično započinju u periodu od 30 minuta do 2 sata nakon konzumacije mliječnih ili drugih proizvoda koji sadrže laktozu i mogu trajati do par sati. S novim obrokom koji sadrži laktozu simptomi se ponovno intenziviraju pa tako osobe koje konzumiraju redovite obroke mogu imati trajno prisutne probavne tegobe zbog čega ih često niti ne povezuju s uzimanjem mlijeka i mliječnih proizvoda. Štoviše, današnja prehrana dodatno doprinosi maskiranju prepoznavanje intolerancije na laktozu iz razloga što se laktoza kao aditiv dodaje čitavom nizu prehrambenih proizvoda, koji nemaju veze s mlijekom.
Ovo su najčešći simptomi koji prate intoleranciju na laktozu:
Nadutost
Bolovi ili grčevi u trbuhu
Pretakanje i kruljenje u crijevima
Vjetrovi
Rijetka stolica
Proljev
Mučnina i povraćanje
Uzroci smanjenja aktivnosti enzima laktaze
_
Primarni oblik
Evolucijski gledano mlijeko nije sastavni dio prehrambenog lanca u odrasloj dobi niti jedne vrste sisavaca. Netko će se zapitati, a što je s mačkama? Međutim, to je samo mit i kulturološko naslijeđe da mačke obožavaju mlijeko. Dokazano je da mačke, kao i svi ostali sisavci razvijaju intoleranciju na laktozu pa konzumacija mlijeka i kod njih često uzrokuje probavne smetnje.
Jedini period prirodno predodređen za konzumaciju mlijeka u sisavaca, uključujući i čovjeka, je dojenačka dob tijekom koje je jedinka apsolutno ovisna o majci. Budući da je laktoza u prirodi isključivo prisutna u mlijeku, zbog čega je i dobila naziv mliječni šećer, dojenačka dob je ujedno i jedini period tijekom kojeg bi čovjek prirodno trebao biti u kontaktu s laktozom. Sukladno tome priroda je „programirala“ aktivnost gena odgovornih za sintezu enzima laktaze koji u tankom crijevu razgrađuje laktozu i omogućava njeno iskorištavanje u organizmu. Aktivnost ovog gena je maksimalna tijekom dojenačke dobi, a već od druge godine počinje postupno opadati da bi se do adolescencije svela na minimum bazalne aktivnosti. Proporcionalno smanjenju aktivnosti gena smanjuje se i količina enzima laktaze u sluznici tankog crijeva što dovodi do nedostatne razgradnje laktoze unešene u organizam konzumacijom mlijeka i mliječnih proizvoda zbog čega ona u suvišku dolazi u debelo crijevo i uzrokuje nastanak simptoma intolerancije.
Prije otprilike 8.000 godina pripitomljavanjem životinja i razvojem stočarstva, čovjek započinje konzumirati sve veću količinu mlijeka tijekom cijelog svog životnog vijeka i mlijeko postaje sastavni dio ljudske prehrane. S obzirom da nakon dojenačke dobi gen za sintezu laktaze ne nestaje već samo dolazi do njegove prirodno progrmirane inaktivacije, kontinuirana izloženost laktozi tijekom cijelog životnog vijeka čovjeka, kroz generacije dovodi do djelomične prilagodbe genskog zapisa u smislu produljenja aktivnosti gena za sintezu enzima laktaze. Na taj način određeni dio odraslih osoba, s prilagođenim genskim zapisom, uspjevaju tolerirati mlijeko i nakon dojenačke dobi.
Međutim, ova prilagodba nije ujednačena ni kvalitativno ni kvantitativno. Iako točni razlozi neujednačenosti nisu precizno utvrđeni uvidjelo se da je udio mlijeka i mliječnih proizvoda u tradicionalnoj prehrani jedan od glavnih čimbenika produljene tolerancije. Tako je kod nekih naroda aktivnost laktaze zabilježena u svega 10-ak pa i manje posto odrasle populacije (Kina, Japan), dok se kod drugih, koje između ostalog karakterizira i duga tradicija pijenja mlijeka, taj postotak penje i preko 80% odrasle populacije (Sjeverna Europa i neki dijelovi Sjeverne Amerike). Iako za Hrvatsku nema preciznih podataka o udjelu odraslih osoba intolerantnih na laktozu u općoj populaciji, možemo pretpostaviti, s obzirom na podatke drugih zemalja našeg podneblja, da se ona kreće između 20-30%.
Sekundarni oblik
Za razliku od primarnog oblika, sekundarni oblik manjka laktaze nije posredovan smanjenom genskom aktivnošću već nastaje uslijed oštećenja sluznice tankog crijeva kod različitih infektivnih oboljenja, upalnih bolesti crijeva ili nekih drugih bolesti koje uzrokuju oštećenje tankog crijeva pa se još naziva i stečeni oblik intolerancije na laktozu. Liječenjem osnovne bolesti i oporavkom crijevne sluznice obično dolazi do potpunog oporavka intolerancije na laktozu.
Razvojni oblik
Ovaj oblik intolerancije na laktozu je posljedica nedovoljne razvijenosti tankog crijeva i u principu se javlja samo kod nedonoščadi. Obično traje vrlo kratko nakon rođenja i sazrijevanjem crijeva znakovi intolerancije se povlače.
Nasljedni oblik
Nasljedni oblik intolerancije na laktozu je vrlo rijedak. Nastaje kao posljedica nasljeđivanja gena koji imaju vrlo slabu sposobnost sinteze enzima laktaze u tankom crijevu ili je ta sinteza čak u potpunosti odsutna, pa takva dojenčad već nakon prvih konzumacija majčinog mlijeka ispoljavaju vrlo izražene znakove intolerancije na laktozu. Karakteristične su obilne, pjenušave, eksplozivne proljevaste stolice uz izražen osip kože prekrivene pelenama. Od popratnih simptoma još su prisutni povraćanje, dehidracija, slabost, razdražljivost i vrlo sporo dobivanje na težini.
Bijeli hljeb ,hoce da crkne od njega…
Puno tableta za bolove pijem,to mi se ne svidja.Zimi pogotovo i na promjenu vremena…Ljeti i na moru skoro nikako ne pijem.Znaci,seli jos malo…
