Logori, protjerivanja

[bubica]

Riskirao je svoj zivot za tudji. Moze da bude ponosan na sebe da mu nije mozak ispran prije/tokom ratnih propagandi i mrznjom protiv NEsrpskim narodom.

[silence]

Da su svi bili kao on, a trebali su da budu, RATA NIKADA NE BI NI BILO.

Ovu njegovu poruku trebaju svi da zapamte:

- Ja to nisam radio radi sebe nego radi svog grada i ugleda svojih komšija. Trebala je velika hrabrost da se tada postupi na taj način. Nije to bilo igranje lopte nego igranje sa životom - kazao nam je Budo, poručujući sadašnjim i budućim generacijama da nastave njegovim putem.

[paparaci]

Biti i ostati covjek je oduvijek bilo najteze. Duboki naklon cika Budi.

otpis


svaka mu cast! jako lijepo cuti ovako nesto (bez obzira s koje strane dolazilo)!

[STrendzer]

ako je istina svaka mu cast:ok..takvi nam ljudi u Bosni trebaju!...samo takvi!

[Pasaga]

ako je istina svaka mu cast:ok..takvi nam ljudi u Bosni trebaju!...samo takvi!

Samo sa takvim Srbima i Hrvatima,moci ce se
Bosna dizati iz pepela.
Situacija se vidno kristalizuje u pozitvnom smeru.

[Mutevelija]

[Krokodil Behko]

FAŠIZAM I ZLOČINI „SRPSKE OPŠTINE PRIJEDOR“: Već danas je širom svijeta počelo obilježavanje Dana bijelih traka...

Kevljani su ljudima iz Tribunala otkrili strašne razmjere ubijanja Bošnjaka i Hrvata Prijedora. Prema evidenciji koju je vodio Jasmin Odobašić, do 13. juna bit će iskopano 143 tijela ubijenih.

Godinama prije, u pojedinačnim grobnicama širom prostora Kevljana pronalažene su pojedinačne grobnice. Ljudi su ubijani, gotovo bi se moglo reći u lovu, zatim na tom istom mjestu sahranjivani, gotovo površinski.

Te grobnice do pet ubijenih Prijedorčana nisu obilježavane ničim, ali bi tijela uglavnom otkrivale kiše i bujice.

Nešto kasnije, u augustu 2004., u Starim Kevljanima, samo 200 metara od ove masovne grobnice, pronađena je grobnica sa 456 tijela ubijenih Bošnjaka i Hrvata Prijedora.

Smatra se da je do sada na prostoru Kevljana otkriveno više od 700 tijela ubijenih Prijedorčana.

Do pronalaska strašne grobnice Tomašice, smatralo se da se u Kevljanima nalazi najveća grobnica u BiH. Dr. Mujo Begić kaže da se sa sekundarnom grobnicom Jakarina kosa u Tomašici nalazilo više od 800 tijela ubijenih Prijedorčana.

Već danas je širom svijeta počelo je obilježavanje Dana bijelih traka u Prijedoru. To je sjećanje na 31. maj, dan kada je Krizni štab nasilno instalirane Srpske opštine Prijedor, naredio nesrpskom stanovništvu isticanje bijelog platna na svojim domovima, dok su uglavnom Bošnjaci i Hrvati, na javnim mjestima na nadlakticama morali nositi bijele trake.

(NAP)

[Hurija]

Ne dao bog ne ponovilo se

[Nice try]

Na svakih pola vijeka se ponovi.

[KOMESAR]

Na svakih pola vijeka se ponovi.

Ebu Hanifu bi trebalo posthumno razapeti.

[Krokodil Behko]

FIKRET BAČIĆ, ČOVJEK KOME SU ČETNICI UBILI 29 ČLANOVA PORODICE

[Heidi]

Strasno

[KOMESAR]

A,naš general gradi dvorac u sred Butmira i nimalo ga ne dotiču logori.

[Maja]

Iz logora su svi izasli u ovakvim jaknama


Danas nas je posjetio Šefko Jahić, čiju jaknu čuvamo u Muzej žrtava rata i genocida 1992-1995 u Mostaru. O torturama kroz koje je Šefko prolazio u logorima, teško je i čitati.

“U ovoj jakni sam, u martu 1994. godine, izišao na slobodu. Jedini sam preživjeli iz grupe od 15 logoraša koji su bili prebačeni u logore Vojno, Dretelj i Heliodrom. Najteže mi je bilo u Ljubuškom, tamo su bili posebno okrutni prema nama. Maltretirali su nas na razne načine.
Prije nego što sam zarobljen imao sam oko 75 kilograma. Danima nam nisu davali hranu, a i kada nešto dobijemo onda je to komadić hljeba. Glad je bila nepodnošljiva. Bio sam proziran kao papir. Skoro da sam kroz stomak mogao vidjeti vlastita crijeva. Vidjevši kako su mi kosti ‘ispale’, jedan od stražara mi je dao četiri hljeba i natjerao me da sve odjednom pojedem. Nakon toga je donio vagu marke ‘Gorenje’ i stavio me da se izvagam kako bi on vidio jesam li se od četiri hljeba udebljao. Tada sam vidio da imam samo 29 kilograma.
Izvodili su me napolje i govorili:
- ‘Sad si pas. Laj!’ - Morao sam lajati i zavijati.
- ‘Ganjaj zeca! Ganjaj lisicu!’ - Morao sam trčati poput psa i pretvarati se da lovim zeca i lisicu po polju.
Skakli su po meni, gazili me. Tjerali su me da im brišem cipele, da kupim opuške od cigareta, da stojim na rukama, i mnoge druge užasne stvari koje nikad neću zaboraviti."

Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995
04.01.2024

[Fuddo]

Zvijeri, obicne zvijeri.

[Nice]

Dobro je pa tad nije umro od tih hljebova... bila sam u blizini kad je logoraš, tek pušten iz logora, umro nakon obroka. Samo što je jeo bio je gotov....

[uvijek_kontra]

Dobro je pa tad nije umro od tih hljebova... bila sam u blizini kad je logoraš, tek pušten iz logora, umro nakon obroka. Samo što je jeo bio je gotov....

I koliko je takvih slucajeva bilo.
Od mog deda mama i tata (Mathausen) nikad se nisu vratili, od poznanika deda dosao kuci i umro za posljedicama (Dachau), a uspio je pobjeci s jos jednim kolegom..

Kad sam bila u Auschwitzu, zena koja nam je bila vodic pricala je o tome. Ljudi su i danima, mjesec poslije oslobadjanja ostajali unutra jer nisu imali kud s njima. Ogromno ih je umro za posljedicama..

Nikad prije i nikad kasnije na takvom mjestu bila nisam. Mjesto odise tugom i nekom tezinom, jedva sam skupila snage da udjem, predomislila se bar dva puta na putu do tam. Slike nikad nisam pogledala, niti pokazala ikome, previse me je zdriblalo ionako. Treba svakog kome je mrznja, rat i slicne gluposti na pameti, poslati na takva mjesta pa nek vide. Svako bi trebao bar jednom otici.

[amidza idriz]

Iz logora su svi izasli u ovakvim jaknama


Danas nas je posjetio Šefko Jahić, čiju jaknu čuvamo u Muzej žrtava rata i genocida 1992-1995 u Mostaru. O torturama kroz koje je Šefko prolazio u logorima, teško je i čitati.

“U ovoj jakni sam, u martu 1994. godine, izišao na slobodu. Jedini sam preživjeli iz grupe od 15 logoraša koji su bili prebačeni u logore Vojno, Dretelj i Heliodrom. Najteže mi je bilo u Ljubuškom, tamo su bili posebno okrutni prema nama. Maltretirali su nas na razne načine.
Prije nego što sam zarobljen imao sam oko 75 kilograma. Danima nam nisu davali hranu, a i kada nešto dobijemo onda je to komadić hljeba. Glad je bila nepodnošljiva. Bio sam proziran kao papir. Skoro da sam kroz stomak mogao vidjeti vlastita crijeva. Vidjevši kako su mi kosti ‘ispale’, jedan od stražara mi je dao četiri hljeba i natjerao me da sve odjednom pojedem. Nakon toga je donio vagu marke ‘Gorenje’ i stavio me da se izvagam kako bi on vidio jesam li se od četiri hljeba udebljao. Tada sam vidio da imam samo 29 kilograma.
Izvodili su me napolje i govorili:
- ‘Sad si pas. Laj!’ - Morao sam lajati i zavijati.
- ‘Ganjaj zeca! Ganjaj lisicu!’ - Morao sam trčati poput psa i pretvarati se da lovim zeca i lisicu po polju.
Skakli su po meni, gazili me. Tjerali su me da im brišem cipele, da kupim opuške od cigareta, da stojim na rukama, i mnoge druge užasne stvari koje nikad neću zaboraviti."

Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995
04.01.2024

Nas narod B/B treba ozbiljno istrazivati, koliko smo trpecivi, koliko smo tolerantni, koliko mozemo da prastamo...mi smo fenomeni.

[rocko]

Iz logora su svi izasli u ovakvim jaknama


Danas nas je posjetio Šefko Jahić, čiju jaknu čuvamo u Muzej žrtava rata i genocida 1992-1995 u Mostaru. O torturama kroz koje je Šefko prolazio u logorima, teško je i čitati.

“U ovoj jakni sam, u martu 1994. godine, izišao na slobodu. Jedini sam preživjeli iz grupe od 15 logoraša koji su bili prebačeni u logore Vojno, Dretelj i Heliodrom. Najteže mi je bilo u Ljubuškom, tamo su bili posebno okrutni prema nama. Maltretirali su nas na razne načine.
Prije nego što sam zarobljen imao sam oko 75 kilograma. Danima nam nisu davali hranu, a i kada nešto dobijemo onda je to komadić hljeba. Glad je bila nepodnošljiva. Bio sam proziran kao papir. Skoro da sam kroz stomak mogao vidjeti vlastita crijeva. Vidjevši kako su mi kosti ‘ispale’, jedan od stražara mi je dao četiri hljeba i natjerao me da sve odjednom pojedem. Nakon toga je donio vagu marke ‘Gorenje’ i stavio me da se izvagam kako bi on vidio jesam li se od četiri hljeba udebljao. Tada sam vidio da imam samo 29 kilograma.
Izvodili su me napolje i govorili:
- ‘Sad si pas. Laj!’ - Morao sam lajati i zavijati.
- ‘Ganjaj zeca! Ganjaj lisicu!’ - Morao sam trčati poput psa i pretvarati se da lovim zeca i lisicu po polju.
Skakli su po meni, gazili me. Tjerali su me da im brišem cipele, da kupim opuške od cigareta, da stojim na rukama, i mnoge druge užasne stvari koje nikad neću zaboraviti."

Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995
04.01.2024

Ja SE divim ovim ljudima da su uspjeli sacuvati vjeru u drzavni apart I sudstvo , ja neznam da bih ja to bio u stanju.