Bosanski forum

TEMA ZA SVE ONE KOJI SU PRIJE RATA IMALI BAREM 6 GODINA TJ KOJI SU BILI SPOSOBNI DA NEŠTO ZAPAMTE

a oni mlađi mogu prepričavati šta su im pričali roditelji

Čega se najviše sjećate iz vremena stare yuge a da to nema nikakve veze sa politikom

s obzirom da sam bila drugi-treći razred osnovne sjećam se samo svog djetinjstva. sad kad gledam nazad sve mi se to čini kao bajka.

sladoled u loptici, žvake u tubi, euroblok čokolada, bazoka i čungalungu, onaj ružni smoki od lasta čapljine, kao i ogromni u velikim kesama koji se lijepio za zube, vindi sokovi....

slušali smo lepu brenu i tajči, gledali pipi duga čarapa, dašenku, superbaku...od crtića su glavni bili he-man i nindža kornjače a onda ovi diznijevi, pa stripi, bipsići, štrumpfovi, blufonci i evoksi.

a kad smo u školu pošli prvo smo postali pioniri haha to mi je super. kako mi je žao što nemam onu maramu i kapu sada. tad su batine bile normalna stvar. učiteljice su nas šibale po rukama a da se niko od roditelja nije bunio. grijali smo se uz pomoć peći na drva a iznad table bi uvijek visila titina slika. ehhh....
i svi smo bili zdravi i veseli.....

Imao sam više od 6 kad se 91. stara dama raspala...neznam da mi nedostaje nešto osim sladoleda u plastičnoj loptici koji je imao okus raja

.ps. nepročitah isprva da je i tebi sladoled u loptici ostao u sijecanju

Ja cu to vrijeme zadrazti za sebe al u jako lijepom sjecanju i iskreno zao mi je sto se sve to raspalo:(

Ja se balavica ne sjećam ničega,imala sam tri godine kada je počeo rat... roditelji su mi pričali samo kako su panduri bili zahebani,i koja je bila tragedija kada je Tito umro,te kako je u svakoj kući umjesto goblena na zidu stajala titova slika...

DRUGI PUT PRVACIC (Pise: Nenad Velickovic )


STAFETA

– Tata, zasto neko govori Tita mi?
– Zato sto je to njihova zakletva.
– Je li to isto kao Allaha mi?
– Isto je i kao Boga mi. Puno ljudi je prije nego sto je pocelo vjerovati u Boga vjerovalo u Tita.
– Je li i Tito bio bog?
– Nije, on je bio bog i batina.
– Kako batina?
– Salim se. On je bio covjek, ali su ga voljeli i bojali ga se kao da je Bog.
– Ko ga je volio?
– Komunisti.
– Ko su komunisti?
– To su ljudi koji nisu vjerovali u Boga prije nego sto su promijenili vjeru.
– Kako se promijeni vjera?
– Lako. Samo pocnes da se drugacije pozdravljas. Hoces li da vidis Titovu sliku?
– Hocu.
– Evo, ovo je drug Tito.
– Koji od ove trojice?
– Ovaj u sredini. U bijelom odijelu.
– A zasto ti kazes drug Tito?
– Zato sto se tako govorilo kad je on bio predsjednik. U skoli se govorilo drugarice uciteljice.
– Pa jesu li vas ruzili?
– Zasto bi nas ruzili?
– Zato sto uciteljica nije drugarica.
– Nego sta je?
– Pa uciteljica.
– Onda je bila uvreda kad ti neko kaze gospodine.
– Zasto?
– Zato sto je onda bilo sramota biti bogat. Drug Tito je, kad je bio mladji, otimao od bogatih i dijelio siromasnima.
– A poslije?
– Poslije se i on obogatio, pa je prestao. Postao je kao i svaka druga vlast, poceo je da otima od siromasnih i dijeli bogatima.
– A je li danas sramota biti siromasan?
– Danas nista nije sramota.
– Je li ova teta neka kraljica?
– Nije, to je drugarica Jovanka. To je bila zena druga Tita.
– A zasto onda nosi krunu?
– To je dijadema. Ona je i danas ziva.
– A Tito nije?
– Nije. Kad je on umro, svi su plakali. Na njegovu sahranu su dosli svi predsjednici i kraljevi i carevi na svijetu. Od tada je to postalo moderno.
– Zasto su svi plakali?
– Zato sto su ostali sirocici.
– Kako sirocici?
– Fino. Znas onu pricu u kojoj su djeca ostala bez mame i tate, i onda su ih seljaci podijelili izmedju sebe.
– Znam.
– E tako.
– Kao koza i sedam jarica?
– I tri vuka.
– Jesi li ti plakao?
– Pa nisam, ali mi nije bas bilo svejedno. Najvise mi je bilo frka kad su donijeli stafetu i stavili je na njegov sanduk.
– Sta je to stafeta?
– To je jedna cijev u kojoj je cestitka za rodjendan. Tu cijev su djeca i omladina nosili po cijeloj zemlji, iz ruke u ruku, i onda su mu je davali kao poklon za rodjendan.
– Ima li danas stafete?
– Mislis, u Bosni?
– Aha.
– Nema.
– Zasto?
– Nema vise dovoljno omladine da je nosi.
– Kako nema?
– Fino. Neki su poginuli u ratu, a neki su otisli u Ameriku.
– Ali ima dovoljno djece.
– Opet ne bi bilo isto. Sad mi imamo predsjednistvo. Morala bi stafeta da bude kao svijecnjak za tri svijece. Za svakog predsjednika ista poruka na drugom jeziku.

Fenomenalna priča majo...

Ako nešto treba da se razdvoji jedno od drugog OK, neka se razdvaja. Ali, brate, što onako?

Bilo je lijepo dok je trajalo,besplatno školstvo,besplatno liječenje,mir i rahatluk,mogao si bilo gdje leći spavati da te niko nije dirao.Jes' da je bilo i mana u tom sistemu,ali zar ih danas u ovoj pišljivoj demokratiji ima manje,naprotiv,droga,pederi(kojih je uistinu uvijek bilo,ali makar u ilegali i nisu se po parkovima i uličicama naočigled svih),kurvaluka i pokvarene djece,naročito ženske,koja nemaju ni truna one uljudnosti i poštovanja prema starijima kao mi nekada.

Bilo je lijepo dok je trajalo,besplatno školstvo,besplatno liječenje,mir i rahatluk,mogao si bilo gdje leći spavati da te niko nije dirao.

hehehe to tata uvijek kaže. on na poslu kaže uvijek spavao na stolici kad bi bio noćna a sam radio i onda dođe neko i samo ga kucne po ramenu a tata ustane i usluži ga

[media]MNlXjcYQkgc[/media]
Poslušajte zadnju rečenicu:
"Svi su krali,al' pomalo i nikom ništa nije falilo,a sad se krade naveliko!!!"

Bilo je trenutaka kada je bilo lijepo, ali ne patim za onim vremenima jer od toga nema nista
Gledam kako mi je danas i kako mogu bolje da zivim u buducnosti
Jugonostalgicari su za mene cudni i cini mi se da oni jos uvijek zive u onim vremenima kao da su u snu
Okrenimo se realnosti pokusajmo zivjeti sto bolje jer od sanjanja ONE YU nema nista

Nedostaje mi "Gringo"...koji smo lizali sa dlana ruke..inace instant sok koji niko nije pravio sa vodom..vec smo lizali, lizali i lizali dok nije buknulo na Brcanskoj...i ode "Gringo" u k....

Par - nepar, bonovi za benzin, nestašica kafe, ... ekonomski neodrživa tvorevina!

ja jesam i ne stidim se !

Naravno nostalgicari su i oni koji su dzaba stanove dobijali a mi svi ostali placali, j.... ti takvu drzavu

gagi i marinac sve to što ste nabrojali ni sada nema obični narod. ima nabaviti svega al nema para. samo se otvaraju razni supermarketi a ljudi imaju sve manje i manje dok cijene rastu sve više i više. onda je bilo para i svi su radili.....nema čovjeka koji nije radio pa makar kao stražar, a imao je redovnu platu. pa sada vi razmislite...je li bolje imati pare a ne imati nekog velikog izbora ili imati svega i svačega u ponudi, a ne imati para da kupiš

Majo, govorim ti neka svoja iskustva
svima nama se u preduzecu odbijalo za stambeno a stanove dobijali direktori i podobni
ja sam za to da svako sebi plati stan, kucu, naravno od para koje je sam zaradio
Ti si Majo previse mlada da bi neke stvari razumjela
Danasnja situacija je nastala iz nekih razloga a mi svi znamo zbog cega
uostalom bivsu YU su razjebali ljudi koji su bili nekada u SKJ

ja ne kažem da se ti ne razumiješ više od mene
kažem da sve što je tad bilo negativno postoji i sada i to trostruho gore i u malo drugačijem obliku.

a inače mislim da oni koji pate za jugom su oni koji žive u relativnoj oskudici, a oni što pljuju po jugi su oni koji sada imaju više nego što su imali tada

al hajd.......

Ne mora znaciti tako, ja sada imam mozda manje
govorim moja iskustva jer sam to imao priliku uzivo gledati i dozivjeti
Ja ipak mislim da ne treba gledati unazad, jer meni je zaista glupost zaliti za necim sto se ne moze vratiti
lopovi su lopovi bez obzira u kojem sistemu bili
Mi smo imali jedan strasan rat i dobili kvazidrzavu zato je to tako i jos uvijek nam rovare komsije po drzavi a sve zbog toga zato sto svako stiti "svoje"

Opis pojma jugonostalgija sa Wikipedije:

"Jugonostalgija označava društveni fenomen u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, te sociološki pojam novijeg datuma. Označava prvenstveno stav koji idealizira ukupnu ekonomsku, kulturnu i sigurnosnu situaciju u socijalističkoj Jugoslaviji u vremenu od 1945 do 1991. Pojam se prvi put pojavio po raspadu zemlje, početkom 1990ih godina.

Kao posljedica većega broja društvenih promjena, koje su zadesile jugoistok Evrope, jugonostalgija je uglavnom ograničena na pojedince ili manje grupe, koje su proveli najveći dio svog života u SFRJ, te ga kao takvog smatraju pozitivnim i sretnim u odnosu na vrijeme rata i ekonomske nesigurnosti, koje je došlo poslije 1991. Neki od primjera jugonostalgičarskog ponašanja su proslave Titovog rođendana i Dana mladosti 25. maja, posjete Titovoj rodnoj kući u Kumrovcu ili Kući cvijeća u Beogardu, osnivanje društava "Josip Broz Tito", koji njeguju uspomenu na jugoslavenskog maršala i tekovine antifašističke Revolucije, te radom na internetskim stranicama posvećenim ovoj temi (Vidi dolje kategoriju "Vanjski linkovi").

Jugonostalgija je društveni fenomen, koji je danas posebno izražen u daytonskoj Bosni i Hercegovini, ali i u susjednim zemljama regiona, bivšim bratskim republikama socijalističke Jugoslavije: Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, koje su za Titove vladavine doživjeli kako opći ekonomski procvat, tako i kulturnu i političku emancipaciju.