Bosanski forum

Kad imate neki problem npr ugasi vam se auto na putu, posvađali ste se s voljenom osobom, u nekoj ste nedoumici, na životnoj prekretnici, tužni ste, ko je prvi koga nazovete? Od koga zatražite pomoć/savjet i imate li uopšte osobu koja je uz vas uvijek kad se nađete u problemu? Znate li to cijeniti?

1282 BiHAMK
al' ne cijenim ja
oni cijene, ja plaćam

Zezaš se na obje nove teme.
Hajde sad ispočetka!

Imam jednog druga i obicno sam, tacnije uvijek njega zvala. Uglavnom smo svaki problem rjesavali u nasoj birtiji uz dobro vino i Balasevica.
birtija je imala 5-6 stolova, dva sviraca (violina i gitara) koji su svirali bez ozvucenja, i skoro uvijek Balasevica. Pa tako kad ti je tesko dodjes tu pa ti bude jos teze
sad zovem muza, mada rijetko imam vremena razmisljati muci li me sta

sestra. niko me ne pazi k'o ona.

Maja wrote:Zezaš se na obje nove teme.
Hajde sad ispočetka!

Sorry,
Ma u principu zavisi od problematike, datog momenta, lokacije... Nemam neki univerzalni džoker za sve stvari. Buraz, raja, kolege, rodbina... Nekad tebi pomognu, nekad ti pomogneš nekom drugom... Mislim da te stvari ne bi trebale da se podvlače pod ono, pomoći ću ja tebi zato što si i ti meni. Niko ne zove u pomoć od bijesa.

POmagala svima koji pozovu, koji trebaju sto uho, sto rame,sto bilo sta (ok, ne bas sve )
Onda vidjela da to nije uzajamno, sto bi rekli ljudi bila naivna.
Pa prestala. Vise me niko ne zove,nikome ne treba. Oni meni svakako ne.
Jedine osobe na koje se mogu osloniti su roditleji i sestra
Sve ostalo ...

Mama i snaha... Dokazano i provjereno prijateljice...

Ostalo, ništa... Ja sam pomalo naivna, pa tako previše idealiziram taj pojam prijateljstva. Znala sam u pidžami otrčati kod prijateljice koja plače.. Al, kako Julija reče, vidiš da to nije uzajamno, i odustaneš... Sad sam, čini mi se, sama sebi dovoljna...

Baš sinoć napipam jedan poveći čvor na vratu. Na dijelu vrata je koji se i pomoću ogledala teško vidi, sa boka ali više prema potiljku nego jabuki. I opipavam taj čvor, opipavam i ogledam, dodjem do zaključka da je iznutra iskočio. Spuca me neka depra da je anam on, rak kože.

Ono što ja znam o raku kože je da su sve češće vrste relativno izlječive, ali i da postoji smrtna opasnost. I tako ti padnem u depru, nevjerovatno je kakve sve misli budi u tebi osjećaj da ćeš umrijeti.

Ali ima i onaj jedan sad sigurno znam i pravi osjećaj kojeg se ja najviše bojim - "bože dragi što mi nisi dao još koji dan života da uradim sve što sam htio i trebao uraditi, pa me onda uzmi".

I da ne duljim... odlučim ti ja ako se ne nestane odoh sutra (tj. danas) kod doktora i neka on vidi šta mi je. Smanjio se znatno, preko 50% ga je nestalo, pretpostavljam da će sutra-prekosutra potpuno nestati. I vjerovatno je samo lažna uzbuna.

Zaključak iz priče je da ne trebam nikog. Ja uvijek već znam šta treba da uradim. Obično je pitanje jesi li kukavica ili nisi. Mrzim patetiku i onaj osjećaj da si nemoćan. Ako se već ljudi ne bojimo smrti i ne jadimo svaki dan zato što ćemo umrijeti ne vidim razloga da jadimo jer smo dobili otkaz na poslu ili nas je partner prevario ili nam je bio samo još jedan "crn dan" u životu.

...ja ratujem sam :vitez

Svojoj mami mogu samo nesto povjeriti.
Imam nekoliko kolegica koje su ali ne postoji osoba kojoj mogu povjeriti sve sto me tisti..

Ja se vala nikom ni ne povjeravam. Ne vidim razloga zasto bi

Maja wrote:Kad imate neki problem npr ugasi vam se auto na putu, posvađali ste se s voljenom osobom, u nekoj ste nedoumici, na životnoj prekretnici, tužni ste, ko je prvi koga nazovete? Od koga zatražite pomoć/savjet i imate li uopšte osobu koja je uz vas uvijek kad se nađete u problemu? Znate li to cijeniti?

O bitnim stvarima, kad me nešto muči, razgovaram sa sestrom, ona me zna kako dišem i uvek me podrži u svemu
A što se nevolja tiče, problema tokom putovanja, popravke u kući i sl. - tu je najbolji prijatelj, pokretna enciklopedija sa rešenjima za sve i svakoga
Naravno da cenim, oni su redovno kod mene na terapiji

Mogla bi prepisati od storma, ratujem sama:)

Ako su sitnice u pitanju onda to i nije problem, mogu se obratiti i osobama s kojima nisam preterano bliska, ukoliko mislim da mi mogu pomoci. Ne zaboravljam.
U zivotu, "na velikim prekretnicama" sam uglavnom ostajala sama, il' tek s nekim utesnim recima "bice to sve ok na kraju":)
Tako sam i naucila, i navikla sama kroz sve.
Nekad me uhvati panika kad mislim o tome, sta da se nesto dogodi, al' srecom brzo i prodje

Nemam ga ... ... da imam sad ne bih bila ovdje.

Julia-Klara wrote:POmagala svima koji pozovu, koji trebaju sto uho, sto rame,sto bilo sta (ok, ne bas sve )
Onda vidjela da to nije uzajamno, sto bi rekli ljudi bila naivna.
Pa prestala. Vise me niko ne zove,nikome ne treba. Oni meni svakako ne.
Jedine osobe na koje se mogu osloniti su roditleji i sestra
Sve ostalo ...

Isto.

toxic wrote:Mogla bi prepisati od storma, ratujem sama:)

Ako su sitnice u pitanju onda to i nije problem, mogu se obratiti i osobama s kojima nisam preterano bliska, ukoliko mislim da mi mogu pomoci. Ne zaboravljam.
U zivotu, "na velikim prekretnicama" sam uglavnom ostajala sama, il' tek s nekim utesnim recima "bice to sve ok na kraju":)
Tako sam i naucila, i navikla sama kroz sve.
Nekad me uhvati panika kad mislim o tome, sta da se nesto dogodi, al' srecom brzo i prodje

Logično...okoo gluposti uvijek ima sto ruku i ramena....oko bitnih stvari nestanu....i u redu je to
ja ni ne puštam nikoga...bar ne više

Ne zovem nikoga,čak ni poslije problema nikome ne spominjem da sam imala problem.
Uzdaj se u se(be) i u svoje kljuse-moja je parola.

Nice try wrote:Ne zovem nikoga,čak ni poslije problema nikome ne spominjem da sam imala problem.
Uzdaj se u se(be) i u svoje kljuse-moja je parola.

Ali moras se 10 puta kvalitetno nasadit da usvojis tu mudrost.
Izuzetak roditelji(ako ti nije mrsko ribanje u nedogled)

spacebound wrote:

Nice try wrote:Ne zovem nikoga,čak ni poslije problema nikome ne spominjem da sam imala problem.
Uzdaj se u se(be) i u svoje kljuse-moja je parola.

Ali moras se 10 puta kvalitetno nasadit da usvojis tu mudrost.
Izuzetak roditelji(ako ti nije mrsko ribanje u nedogled)

Baš zbog ribanja oni većinom i nikad ne saznaju za problem.
A,vjeruj,i od njih sam doživjela par puta izdaju kad mi je bilo najpotrebnije.
Naučila sam da u teškim momentima nemaš nikoga ustvari.
Uvijek,ali uvijek,u većim problemima si sam.
Kod manjih stvari je OK,lako je naći nekoga da te podrži,ali kod većih teško ili nikako.
Zato više i ne kontam ni na koga.
Ali,ako neko kaže da ima osobu koja je tu kad god zatreba,vjerujem da ima.
Valjda je to provjereno do kraja i divim se tome.
Ja to nisam uspjela naći.