Eee, kad se samo sjetim....pornografije (bar ne one prave) nije ni bilo. Drkalo se na ono malo što se vidilo uživo. Poneko koljeno, poneko naziruće dobro dupe, poneki dekolte.

Baš je trebalo biti maštovit momak, pa uživati u sportu
Jooo, kad se Neda Arnerić skinula.. ooooooo

Mislim da su Jugom, zbog te scene (ne sjećam se filma) tekle rijeke sperme u Nedinu čast
Ovo je moj prvi "sportski film", kojeg se ja sjećam

Na našem se zvao "Opa cupa u krevetu" Znaju stare drkadžije.. Pitajte Radeta
storm wrote:
U vrijeme mog "buđenja" nezaobilazna je bila Emanuelle....
Da.. Kraljica mog djetinjstva i mog puberteta. Neponovljiva Kristel.
Grlo mi se steglo. prije par godina, kad sam čuo da je umrla boginja mog drkanja
Sjećam se da sam njoj u čast, napisao post i evo, uspio sam ga pronaći, da ne pišem novi, da se ne potresam ponovo, jer mi teško pada.. preteško
Krokodil Behko wrote:Oh...! Predraga moja Kristel. Sjećam se, djeca smo bili kad smo gledali kino plakat za tvoj film na uglu kod Dželilijeve slastičarnice. Ama tak smo doznali da smo u grijehu začeti i da ne bi trebali shvatati ozbiljno, namrgodjene roditelje što u večernjim satima u televizor psuju svaki put kad se dvoje poljube... Ja sve mislio da je to grijeh ravan ubistvu ili cinkarenju raje.
Slučajno gledali nešto stariju raju na basketu i čekali na "naš djir" kad se lopta odbi i ravno preko aut linije.. bup!...u jednog od nas. A jedan od tih starijih zavika: "Pa što je ne vratiš haman te otac mutava napravio!?" Zgledasmo se ne shvatajući kako to on misli da otac pravi djecu... Nedugo zatim, doznali smo a ujedno i osjetili "zov prirode"... Oh predivna Kristel, ti si prva na koju smo drkali...
Nismo mogli slagati da smo imali produženu nastavu pa čak ni da su nas poslali na dopunsku nastavu jer to više nije prolazilo. Nas ni na dopunsku nisu prihvatali bez odobrenja roditelja.. Nikome nismo bili potrebni. Izbacili su nas i iz vatrogasnog jer smo gledali tamošnji TV na nepristojan način, mrzila nas je kafe kuharica a i nismo baš bili neki talenti za trube. Ipak nas to nije spriječilo da i dalje lažemo da u predvečernjim satima sviramo trube u vatrogasnom.
Tako je bilo i te večeri kad smo išli da gledamo tebe...tebe nestvarnu i prelijepu.. majku svih naših erotskih poganija i fantazija. Sa neopisivom bolom u grudima gledasmo tvoje tijelo na platnu ne vjerujući da smo za taj užitak, preskočili tek par doručaka a zbog izvjesnih problema sa parama za ulaznice. Svaki tvoj pokret, u mračoj sali, izazivao je poplavu emocija.. mislim da sam čuo uhkanje..ahkanje i poneki krik iza sebe. jedan lik ispred, naglo je ustao i istrčao kroz vrata. Nije se ni vraćao. Šta li ga je omelo toliko da ne odgleda do kraja boginju pubertetskih strasti? Možda isto ono što i nas u povratku sa projekcije..
Čim smo došli u mračni Muje Sere sokak, Odjednom nas je sve redom spopala "pišalina". Stajali smo u mraku sa kitama u rukama i piljili u nebo misleći na tebe, predraga Kristel. Ma normalno da smo te ugledali na nebu. Ti si bila najsjajnija zvijezda našeg (jedva)tinejdžerskog neba. Ugledali smo te i u snovima. A koga bi drugog? Blještavija od bilo kakvog flipera i ljepša od bilo kakve fudbalske lopte.. Taman toliko nestvarna da te nismo ni zamišljali bilo gdje u toj jugoslaviji jer je sve bilo otrcano i jadno u poredjenju sa tvojim sisama. Ne vjerujem da ćemo te zaboraviti draga Kristel.