Forumasi pisu - autorski tekstovi

[ina]

Niko ne poznaje pravo Gigino ime ,, osim postara,
koji mu redovno ubaci, u korozirano sanduce, minimalni racun struje.

Gigio nema tv, nema ni telefon ni radijatore. Ima neku staru pec u kojoj zimi ispece poneki krompir. Presoljeno meze za narednih dva tri dana. U svim ostalim vremenskim otkucajima omiljeni Gigin zalogaj je sir. Sir koji najcesce zalije casom domaceg crnog vina. Zasto je Gigio postao materialno-dusevni skrtac samo on i Bog znaju. Narodu je ipak drago pricati bez temelja ismijavajuci njegovu " crninu "
( koja je puno blistavija upored njihove ). Narod koji Cejfka uz banalne bijele kafe,, umakaju svaki dan bezvezne misli umjesto keksa ili kocke secera, ogovarajuci Gigin nacin zivota i Gigine gotov pa sastavljene obrve.

Redovni je gost lokala u kojem ga nijedna konobar/ica nece posluziti s iskrenim osmijehom na licu. Kao da je dosao ukrasti umjesto " platiti hljeb " namrgudjeno bezobraznim usnama i plasticnim frizurama.

Visok covjek. Klempav. Ne zna sutjeti.. i sve cuje. U djetinjstvu nije zelio biti fudbaler ,
ni pjevac a jos manje politicar , niti bilo koji slavni palac . Postao je ono sto je oduvijek znao da ce postati. Covjek koji je stekao sve sam svojim rukama, ne trazeci milost od nikoga.
Kad cuje da neko prica njemacki odma poveze vlastiti boravak (tamo neke.. ko zna koje god. )
u toj ( po njegovom) hladnoj zemlji, objasnjavajuci da je i danasnji svijet relevantan cvor rasista...
samo na moderniji nacin.
Otkako je Gigin najbolji i najgori jaran preselio tamo gdje cemo svi u zabiljezeno vrijeme
vuk samotnjak nije vise iste cudi. U predvecerje kriza kalenda k'o nestrpljiv vojnik.
Vojnik koji procita milion puta isto èismo ( samo da bi s gustom opsov'o )mirisno na istinite lazi...
od drage koja kobajagi ne namjerava vise venuti... od udaljnenosti i silne boli u grudima.
Radi toga, i bezbroj drugih motiva, o srcanom vristanju Gigio ne voli pricati.
Kazu da je im'o bezbroj zena ali da je od ljubavi bjez'o k'o djavo od krsta. Uspio je i pobjeci.. da li na srecu ili nesrecu. Kazu i da je bila neka posebna Serafeta ili Nadaja.. u Giginim konstantnim mislima.
Uramljena Serafeta.. K'o slika prvog skolskog dana u regalu dalekih sjecanja.
ili poput neke humane scene... po kojoj bi se citav film i pamtio.

Gigio se ipak nikada ne osjeca sam.. osim u gluho doba noci kad se probudi
od vlastitog hrkanja.. umjesto od necijeg "udarca" tople noge .
Tad se okrene na drugu hladnu stranu postelje... kontajuci da je bolje biti i sam,,
nego li zivjeti usamljeno
udvoje.

[ytube][/ytube]

[ina]

njegova transparentnost,, sakriva vise nego sto je i potrebno.

Je li ti poznata refleksija sunca, po ledjima rijeke ili po vrhovima morskih talasa ? E on je takav.
Od silne ljepote ne mozes ga ni gledati. I bas ta silna ljepota i jeste njegova gigantna falinka .
Spasava ga drvece u blizini, koje s obucenim granama nacini hlad, i pokaze da je ipak humano bice.
U proslosti, mamila te zelja da zaplivas u tim sjajnim odajama, ali ti je nesto govorilo : " nemoj, ni slucajno !
tu bi bio tvoj kraj ! " I naravno da nisi i da neces protiv sebe. Zenske senzibilnosti . Ponekad cak i urinira sjedeci. Muskarac koji poznaje sve tajne zenskog svijeta. Nije se rodila ona koja bi ga mogla za_____frkati.
( tako misli,, i tako i jeste) A kako samo lijepo prica o ljubavi. Uh. Da imas jos dva uha ,, ne bi ti bila dovoljna.

Samo jednom majka rodi slicne.. pa cak mu ni slicni nisu slicni. Ponekad je poput
tankih crnih zenskih carapica ( prljav i gresan). U njegovim ustima usne bi ti se pretvorile u mrvice.
Ponekad je i poput bijele ruze. Cist i nedodirljiv. Folira jakog i strogog muskarca ( sto najcesce i jeste) a vise puta slome ga sitnice. U predvecerje sjedne na neku klimavu stolicu... i neko vrijeme bulji u nebo. Onako cadjeci pluca duhanom a oci plaventilom neba. Poslije toga se trzne,, skoci i nestane. Proradi u njemu neko ludilo koje ni najpametniji ne bi znao objasniti. Nema te sile koja bi ga mogla nagovoriti da ostane.
U ime pameti ne voli oprostaje i obecanja. U ime apsurda kupice ti, ako je potrebno , i putnu kartu (u jednom pravcu). Poslace te u materinu a ti ces shvatiti ( gdje se nalazis) tek kad stignes.
Iskrenost mu je najveci (ne)prijatelj jer cesto ne zna birati rijeci. Radi toga ga vecina ljudi i ne voli.
(sto i nije steta). Ponekad je poput stidljive mlade . Za sram je cuo samo u knjigama (koje inace ne cita)
Uglavnom zivi po vlastitom zakonu . Jede samo kad je gladan.
Kad se moli, moli uvijek za nekoga drugog jer smatra da za njega spasa i nema.

Ako ikad umre,, umrijet ce od zaljubljenosti (u samog sebe)
salim se. (ozbiljno)

Umrijeti ce od one pocetne zaljubljnosti (kad ne znas ni gdje ti je glava a gdje guzica).
I to ce mu biti
najveca kazna.
( ili nagrada)

[ytube][/ytube]

[Julia-Klara]

Dva posta inesab su prebacena ovdje
Nova tema je rezervirana za sve vas koji se bavite pisanjem a imate zelju svoje misli i uratke podijeliti sa ostalim forumasima.

@inasab - nisam mogla izbrisati sve ovo lijepo sto si napisala, bila bi steta. Cekamo nove tekstove, sam onastavi

[ina]

(zena nevremena )



Sterala je vlastite misli i zivotne dogadjaje na isti nacin na koji je kacila ves na striku.
Gace do gaca, majica do majice , bluza uz bluzu.

Nikada nije zaboravljala da je za carape svejedno ( jer bitno je da su iste )
a da cipele imaju svoj smisao : desna ide na desnu nogu a lijeva na lijevu.Drugacije ne moze biti..
ili bilo bi naopako. Nije ni zaboravljala da svako sve dozivljava na individualan nacin ma koliko
slican da je.


U nekom odredjenom toku dana, znala je pruziti lice suncu na dar, dovoljno dugo
da bi cak i vjetar mogao zaleprsati u njenim dugim trepavicama. U tim trenutcima imala je na raspolaganu svo tempo svijeta.

Na dlanovima cuvala je stisak ruku prisutnih i neprisutnih lica.
Nije puno pricala a tudje price je primala poput djeteta koje dobije omiljenu igracku.
Nenajavljene goste znala je vratiti s praga pogotovo one, koji bi se sjetili ,tek poslije
stoljeca , njenog imena. U hladnim zimskim nocima s kutkom usana smijesila i cudila se ljudima koji su govorili da bi opet sve isposcetka...
na identican nacin.

Nikada nije zurila. Nigdje... jer gdje god bi krenula
znala je da ce stici
na vrijeme.

Muske kosulje pustala je u svoje tajne odaje kao sto drvece u jesen pusta liscu da
vene i pada na hladnu zemlju. Savim prirodno. Toliko prirodno da je na kraju
umrla izmedju cetiti hladan zida... ali
uz toplotu i ljubav unicadi i praunucadi.


[ytube][/ytube]

[ina]

Dva posta inesab su prebacena ovdje
Nova tema je rezervirana za sve vas koji se bavite pisanjem a imate zelju svoje misli i uratke podijeliti sa ostalim forumasima.

@inasab - nisam mogla izbrisati sve ovo lijepo sto si napisala, bila bi steta. Cekamo nove tekstove, sam onastavi

Hvala...opet !

[vila]

inasab ja sam oduševljena
gigio mi je odličan...super ti ide karakterizacija likova

[Julia-Klara]

Nema na cemu, inasab, i drugi put

[Zagorka]

[ina]

Hvala vam !

[ina]

Alma ... lijepa Alma. Bila je bezobrazni san svakog muskarcica u drustvu.
Velike smedje oci, duga svijetlosmedja kosa, duge noge i nadarene grudi.
Alma je ponekad govorila k'o neka uciteljica na roditeljskom sastanku. Toliko se trudila
da ne hlupa gluposti.. da je bas tu i zivjela njena najveca banalnost. Mrdala bi gore dolje, kako bi
sve prisutne oci ostale zacarane njenim mesnatim usana...
Djecu nije voljela... i radi toga je bila "vjestica" u ocima mnogih.

Kad nesto nije islo po njenom , umivala bi se suzama. A prelijepe obraze, obasjala bi grohotom smijeha ,svaki put kad bi saznala da je bila u pravu.
Hranila se vlastitom zeljom za nekim zivotom koji je dotakla prerano.
Bez adekvatnih cipela prerano se uputila setati preko ostrih stijena....stijene koje su je bacile na dno.
Odrekla se voljenih radi vlastite gladi za nepoznatim, radi zelje za onim sto je
unistilo sav njen zenski ponos... Radi vlastite niavnosti ili nesposobnosti kako razvrstati dobro i zlo.

Mislila je da se zenstvenost nalazi u goloj kozi uz otkrivanje intimnosti svacijim ocima.
Saznala je usput ( nadam se )
koliko se varala.


[ytube][/ytube]

[Terasa svjesti]

Težak dan

Sjedim na "Trgu bjednika" i od duševne boli sam otupio . Došao sam sa terena jer mi je u akciji poginio dobar suborac i drug .
Od bola i tuge sam bukvalno odrvenio . Znam da je rat i da se istome i ja nadam , ali ovo je jedna od gorih scena za mojega ratovanja . Sišao sam da upoznam njegovu majku da je poginuo. Majku koja za muža i njegova oca ne zna ništa do dan danas i koja je izgubila sina jedinca , mojega prijatelja i suborca .

Čim sam došao ispred zgrade žena me je vidjela i osjetila nešto . Izašla je zagrlila me te upitala za njega .
Ja sam šutao kao "ona" stvar . Žena je ostala njema i uhvatila se za mene . Tačije uhvatila me je snažno za rubove jakne , čiji su rukavi bili djelom natopljeni sa njegovom krvlju .
Onda su izašle i komšije . Žena se stropštala ispred mene kao svjeća.
Čitava njena nadanja i život ugasili su se u trenu .
Ja sam rezigrirano otišao na otvoreno i "Trga bjednika".Zapalio sam cigaru i čuo ispaljenje granata .
Znam da smo u toku jutra , sjebali neprijatelja . Sada će "ložit" po čaršiji , civilima i nedužnima .

Na ulicama vise nikoga. Počele su padati granate.Čuje se jezivo zviždanje. Onda udar. Detonacija odjekuje medju obližnjim zgradama . Kao da je neko u istom trenutku spustio stotinu metalnih ploca na asfalt.Instiktivno zalježem i tražim zaklon. Odlazim iza jednoga turbeta u manjem parku. Znam da su ovo su trenuci kada se gine ili ostaje sakat.
Čuje se ponovo jaukanje granate. Odjednom, mozda na dvadesetak metara ispred nas, bljesnu nesto na sred ulice i onda se sve obavi sivim dimom. Ja sam sa druge strane , zaklonjen srednjovjekovnim turbetom oko kojega se nalazi par nišana od gazija . Djelimično sam na sigurnom.

U istom trenutku mi kroz glavu sve prolazi, sve mi se razjasnjava. Provirim i vidim nakrivljen zeleni, upraseni cunak gdje viri iz asfalta. Minobacacka granata. Debela je i izgleda kao 120 mm.Razilazi se tanki dim oko mjesta udara.
Jos uvijek mi ne prolazi kroz glavu da granata nije eksplodirala. Čeko sam kišu gelera .
Trčim iza Turbeta uz zgradu prama naselju gdje mi je porodica .Znam da je tako mozda sigurnije jer granata u svojoj zakrivljenoj putanji ne moze pasti blizu zida. Ko bi ga znao? Prilazim kraju zgrade. Vidim mladi bračni par i ocu je beba u naručju .Gledaju me nervoznim očima, osjetis u njima onu groznicu od granata.Niz ledja mi navire ruzni, hladni znoj.
Čovjek mi govori :Ne idi tamo na otvoreno - sad je zenu ubila granata.Krajem oka uz rub zgrade vidim da na leđima leži nepokretno tjelo prekriveno sa nekom jaknom ispod koje se vidi da je prodrla krv . Okolo mrtve žene vidim na asvaltu komade , gelera , tkiva i razbacanu zelen za krompirom kojeg je jadna sa pijace nosila kući .
Čovjeku sa djetetom ne odgovaram ništa. Samo nastavljam. Meni je tiknulo da se sto prije prebacim na mjesto gdje sam stanovao .
Ko zna kako tamo "gruha" gdje su moji. TRčim .
Kroz zvuk sirene za uzbunu čujem granatu kako zvizdi. Fijuk mi dere usi ili mi se to samo od straha čini.

Na otvorenom sam. Oko mene samo siroka ulica, drveće i p0koje parkirano auto .Prazni trotoar.
Puce granata. Tezak prasak odjeknu prostorom. Ovo je brodski top .Ispaljenje, fijuk, prasak. Brzi, jaci nego ovaj zadnji.
Ne mogu da ne pogledam.Udarilaje granata u zrgadu do koje je objekat od obdaništa i izbjeglice .Diže sa oblak dima sa viseg sprata na zgradi . Nadam se da u u sklonistu ovi sto zive na tom spratu i izbjeglice. Padaju geleri i komadi zgrade svuda oko mene. Pretrcavam preko mosta. Bližim se kraju gdje zive moji .Cujem detonacije granata iz tog pravca.Kroz glavu mi prolaze najcrnji scenariji. Mrak me obavija. Trcim, ne stajem .
Trčim i blizu sam kuće gdje sam sa porodicom. Iz podruma nadesno zove me poznat glas. Upadam na vrata, i pitam 'jesul' svi u redu? Sestra me pitaotkud ti bolan? Pitam jesu li svi živi i ima li povrjeđenih. Živi su i sve je dobro.
Kroz glavu mi prolaze pokoseni civili, pogodjene zgrade , miris baruta i krvi u vazduhu. Osjećam nemoć jer rat uzima danak i čovjek nije od kamena .
Pitaju je je li sve dobro.
Kažem da nije i da je pogininuo on. Pitaju me šta ću sada . Zna se sačekati dženazu pa nazad u brda.
Moji kukaju i govore da sačekam . Šutim i znaju da neću .

Rat je glup i ljudi su glupi ali to ne znaći ništa na brdovitom Balkanu.

[Terasa svjesti]

U vezi potrošnje i društva bio sam u prilici da sam u ratu imao novca a da nisam imao šta kupiti za njega dok se dešavalo i obratno te nisam imao ni da zapalim a oni što puše ili su pušili znaju kave su to situacije pogotovo kad je "Gur guzici" što bi rekli mi Bosanci.

Od ratnog perioda ne bolujem za markiranim stvarima i znam da neke stvari ne vrijede koliko miran život ,harmonija i neke druge stvari koje čine, život sretniim. Napisaću vam jedan istinit događaj i kolika može biti ljudska glupost za materijalnim stvarima i dobrima .

U ratu sam sa svojom jednicom učesvovao u tzv. ćišenju terena i oslobađanju a po drugoj strani okupiranju jednoga sela.
Selo je bilo vrlo bogato i vlasnici koji su se doselili u njega a istjerali domicijelno stanovništvo se se još više nakrali jer im je glavni biznis bio ratni prifit.
Negdje na oko 300-tinjak metara od ključne raskrsnice u selu ,protivnik jer uspio nekako uspostavili liniju i tu smo otpočeli razmjenjivati jaču vatru .
Za nama su se nakon oko sat do dva vremena pojavili tzv. lešinari tj.ljudi iz okolnih naselja koji su se specijalizirali za krađe odnosno "pljahe" ,kako sam to nazivao sa rajom u ratu.
Pošto sam sa grupom momaka ostao zakovan u podrumu od jedne kuće i ponestalo nam je protiv oklopnih sredstava na progulimo naprjed (RPG,Zolje i slično), povukli smo se nazad pod paljbom puškomitraljeza i snajpera, jedva izvukavši glavu.
Tad sam vidio jednog idiota koji je se sa tačkama u rukama krenuo napred prema nizu kuća koje su atraktivno izgledale, ali su trenutno bile u među zoni. Pitao sam ga sa suborcima gdje je krenuo i rekli smo mu da ne ide naprjed ali on je odbrusio da gledamo svoga posla i da mora naći sebi neke tehničke stvari, jer ih nema . Tip je pretrčao nekako sa tačkama preko raskrsnice i otišao u pomenuti niz kuća. Predveče smo ga vidjeli kako natovaren u tačkama na kojima se nalazile veš mašina,poveći TV prijemniik i još neke "hrke" pokušava pretrčati prema nama .
Negdje na sredini puta i raskrsnice pao je pokošen sa vatrom iz puškomitraljeza tzv.84-ke . Malo se micao i vukao po putu i mi smo odgovorili sa protiv vatrom, ali je ostao ležati nepokretan na raskrsnici i djelom potrpan sa veš mašinom i drugim pokradenim stvarima .
Tip je ostao mrtav, ležati na raskrsnici još oko dva dana dok nismo oslobodili ili po drugima okupirali i ostatak sela . Preostale kuće u selu su bile slobodne i lešinari su pod geslom i nama je sve "popljahano" i pokradeno brzo odradili svoj planirani dio posla . Žalosno i istinito.


Rat je glup i ljudi su glupi ali to ništa ne znači u ovim našim društvima.

[Terasa svjesti]

IZMEĐU REDOVA


Prošla je ponoc. Prilike u bijelom bauljaju snijegom, među njima i on . NN .
Borci idu u akciju. U svakom rancu po jedan mali, pljesnivi odrvenjeli kruh, jedan čuveni ''IKAR'' narezak i jedna ''riblja'' tuninina konzerva – pravo bogatstvo u doba gladi !
U posljednje vrijeme su kao sove, danju spavaju i mudruju, a noci provode u borbi za opstanak. Zakrabuljeni u bijelim maskirnim odjelima, skoro pa da su nevidljivi . NN konta da su blago u vremenu u kom su tama i studen, prijatelji čovjeku.
I dok se bijela povorka tiho provlaci klizavim putem kraj posljednjih, muklih, seoskih kuca, selo mirno spi, ni psi ne laju. Mještani kao da ne znaju za pokret vojske, za vecerašnju akciju, leže u svojim toplim posteljama, uljuljkani snom, sanjaju mir: djecu kako rastu, otkose trave, na livadama krave. Izbjeglice ratuju, jebiga, oni što su okruženi njih nije briga .


Elitne jedinica ,dobri momci. Komadant za moral je dugo srao NN-u i postojenim suborcima . Naravno isti je ostao veceras u rezervi negdje u podrumu, dalje od metaka i blizine rata .
"Ovo je zemlja za nas, ovo je zemlja za sve naše ljude " – šapatom pjeva NN jaran dok je uz istog kao prikaza, klizio izmedu neprijateljskih rovova.
Ide se iza leđa . Brisani prostor je lijevo, ispod spaljene štale, neko puši cigar. Neprijateljski vojnik . Na oko pedesetak, metara, mimo njega u koloni, prolazi pedesetak ljudi. Desno je livada do pola prekopana tranšeom i završenim rovom, koji je veceras izgleda prazan.
Pognuti, šunjaju se do ivice šume.Dijele se u tri grupe: lijevo, desno i pravo. Oni pravo trebaju ići do prvih kuća u njima su najvjerovatnije i neprijatelji u pripravnosti. Grupa desno se razvila u strijelce i sad korača livadom ka mracnom jezovitom šumarku, tu je njihova bojišnica . Lijevo krilo ide na zemunicu pored koje su prošli, da obezbjedi odstupnicu, i omoguci prolaz pojačanju. NN je na datom krilu .
Tromblonska mina, svoj kratki let završi blijeskom i detonacijom. Rafali… rucne bombe… dozivanja – na lijevom krilu je poceo napad.
Na desnom krilu cirka oko 15 momaka , uleti u šumarak, sa drvecem suviše rijetkim da zaštiti a suviše gustim da se trci: bombe, rafali; uzavrela krv, stegnuta puška, grc na licu; hrabrost i drhtanje u brzoj, naizmjenicnoj rokadi.
Zemlja se trese . To je već instikt. NN traži što bolji zaklon i ostalo dolazi samo od sebe . Čuje da na desnoj strani ginu dvojica momaka . Grupa koja je išla pravo, vratila se. Na ljevom krilu gdje je i NN poginuo je njegov jaran što je pjevao EKV i četvorica su ranjena . Deset boraca i NN je ostalo odsječen od glavnine. Svi su se trenutno povukli u šumarak, gaze praznim tranšem do pasa u vodi, leže u mokrom snijegu.
Hladnoca i umor polako čine svoje. Treba izvuci tijelo poginulog jarana a svice. Neprijatelj dovikuje. Sad će početi da puca po njima sa protiv oklopnim napravama, treba brzo djelovati.
NN , puzeci kroz tranše, i uzrovanu zemlju i blato pored tranšea, krece ka zemunici, po tijelo poginulog druga .
Dolazi do prazne zemunice iz koje se povukao neprijatelj, veže tjelo od druga pronađeno skvčeno ispred zemunice sa opasačem za ruku koja se otpočela "drveniti" i puzeći se vraća nazad .
Sve je trajalo par minuta a bilo je za NN kao vječnost. Isti je uz tjelo koji je imao uz sebe na leđima nosio svoju i jaranovu pušku a pokupio je i njegovu neispaljenu zolju. U NN -ovoj jedinici ima kodeks časti .
Kod neprijatellja ne ostaju poginuli suborci i oružje .
U međuvremenu mu ostatak jedinice pruža podršku i razmjenje sa neprijateljem snažnu vatru .
Uspio je živ je ,viču suborci od NN -a koji se nekao sa tjelom koje je vukao iza sebe "dokobeljao" do njih uz krajnje atome stage . Daju mu cigar da zapali jer je svoje NN smočio i polomio ih dok je puzao sa mrtvim, jaranom .
Otpoče padati snijeg snijeg i u jutro se spusti jaka magla koja je pomogla NN da se izvuče preko ledine i pored minskog polja i brisanog prostora.
Epilog neuspjele akcije su trojica mrtvih suboraca od NN-a i 7 ranjenih .
U bazu dolazi komadant za moral tzv IPD-eovac i lično komadant brigade te "sere" kako su poginuli momci heroji i šehidi i da su sada u Dženetu.
NN izlazi iz spavaone bez rječi i vani od djela tankog obroka koji je sačuvao, hrani jednog psa lutalicu .
Od jarana koji je poginuo ,uzeo je za uspomenu vokmen i na istom nebrojeno puta vraća onu stvar od EKV-a :
"Ovo je zemlja za nas".


Rat je glup i ljudi su glupi ali to ne znači ništa na ovom brdovitom Balkanu. NN.

[ina]

nemareci



Saznali smo za postojanje jedno drugog ( bolje receno ja za njegovo jer on mene sigurno nije ni registrov'o ) one kisovite noci 2006. U tom trentku srce mi je gotov isokcilo iz grudi a noge su bile otkazale. Njegove poderane cipele su indiferentno produzile svome nepravcu. Da. Njega su nosile cipele a ne on njih. Preoptereceno lice u godinama koje i ne broje svaki naredni dan. A on je prestao svoje brojati ko zna kad. Mozda cak i u dalekoj mladosti.

Poslije svake druge radne smjene, na onoj krivini, taj mi se osjecaj vracao u oci. Vlazan i strahovit mrak… I on kako hoda … i on kako je mogao ne hodati vise. Primjetila sam ga u zadnjem momentu koji mi je dao ( zahvaljujuci Bogu ) mogucnost da reagujem i zakocim. Slicne situacije su se ponovile , uvijek na istom mjestu. Kontala sam i da promijenim smjer… ali mi je ovaj bio najkraci do kuce.
Gledala sam ga, najcesce, mrko mlatarajuci glavom .... uz poneku psovku...
Nedavno poslije toga , vidjala sam ga na drugim mjestima s hladnim prstima zavijenim u najlon rukavicama... Kontala sam kako bi bilo lijepo pomoci mu nekako.
Jedne prilike , na izlazu supermarketa , primjetila sam kako caprka po kanti za smece.
Otrcim do najblize prodavnice i kupim vunene crne , muske rukavice. U toku 5 minuta njega nigdje zivog.
Bilo mi je krivo ( sto nisam bila brza) a ujedno i zao.
Dugo vremena nije mi se vise nacrtala odgovarajuca prilika pruziti mu toplotu netrazenog dara.
Sve do jednog maglovitog jutra .Uz svijetlo u ocima, sva ponosna ( kao da sam ih ja osobno plela ) glasno sam rekla : “ Ovo je za Tebe ! “ .
On, nezaustavljajuci se, samo je pogledao.

Iako nisam ni ocekivala puno drugaciju reakciju na dnu srca sam se nadala da ce ipak prihvatiti.
Ispred negativne cinjenice , prvih par sekundi , moram priznati, ostala sam k’o defecirana ( da ne kazem po*rana). Shvatila sam tako nemirisna ,, da je pomoc ipak potrebna meni.

Poslije dugi nizi godina rukavice su jos uvijek kod mene , , zapakovane...

Cuvam ih kao dokaz da se nesebicni gest nece uvijek prihvati ( ili gotov nikad ) s osmijehom na licu uz simfoniju i melodiju koja svira rijec hvala. Dokaz da ne mozes skociti ispred nekoga i reci : e danas sam ja spajdermen... posto je supermen umoran.
Dokaz da ne mozes nikako pomoci nekome ko pomoc doista ne zelis... pogotovo ako temeljno ne razradis kad i koja vrsta pomoci je zahtjevna...

ali da ipak nista ne mozes izgubiti ( osim saku vremena )
ako pokusas.

[ytube][/ytube]

[Terasa svjesti]

Straviću ovdje ovo svoje razmišljanje a vezano je za kulturu i žalosno stanje datih institucija u cjelini .

Nekada je "kultura" bila na svakom ćošku, i nisi je mogao izbjeći. Od malih kazališta do kino dvorana skoro u svakom kvartu. Npr. Čaršija je je imala kino, kvatrić, cvjetni trg, prestuižna kulturno umjetnička društva i redovna druženja .
Kino karte su bile jeftine. Išlo se u kino. Naknadno je komercijalizacija ubila isto.

Kazalište, izložbe. Nekad je u osnovnoj školi postojalo nešto što se zvalo "muzička omladina" , dramske sekcije, folklor, foto sekcije . Kroz godinu se išlo na koncerte, takmičenja, opere, izložbe, kazališne predstave . Ne znam imali toga danas?

Nekada je kultura izbijala iz svakog kuta, danas je moraš tražiti.
Mislim da nije problem u mladima. Problem je u Inertnosti starijih "prdonja" i nefinanciranju neprofitabilnog sektora.
Druge stvari se vrijednuju ali to ću ostaviti za neku drugu priliku.

[Biba]

Teraso Svijesti, u Gunji toga ima i na pretek majke mi...

[ina]

zelio je drugaciju ali uvijek istu.



U medjuvremenu, topio se u suknjama Amre, Samire ili Behare . Plovio strastveno u zenskom znoju,
poput turista ispod morskih dubina ,, u najtoplijem ljetnom danu .
Cesto je bio u mogucnosti dotaci prstom nebo.. ali bi u istom trenutku spustio ruku
( sebi na guzicu) . Bila je preteska za tol'ko niske visine.
Mozda ga majka nije dovoljno dojila , pa mu je ostala vjecito prisutna opsesivna zelja
da mjesa rukama i usnama po zenskim grudima.

Trazio je savrsenstvo... bar savrsenstvo za njegove oci. Ono nesto sto bi ga navelo
svako novo jutro... da otkrije... a da to bude bas ono sto jest' a i sto nije ocekivao.
Da se nasmije vise nego po obicaju i da popije , sa njenog stomaka, fildzan tople kahve .

Zelio je zenskog druga iz djetinjstva... Djevojcicu koja je mogla, bez imalo straha, da se popne na najvece drvo..
Drhtajuci umjesto nje,, bio bi mu jos interesantniji nacin,, na koji bi poljubila nosom zemlju.
Zelio je bas nju.. onu koja mu je prvi put pokazala vaginu... bez imalo stida.
Ona koja bi mu davala isti osjecaj.. poput onog osjecaja poslije prvih dlacica po licu po prsima i nogama.
Zelio je da anticipira njegove zelje..i misli. Da bude i vjestica i dobra vila.
Zelio je da bude jaca od njega.. i njegove lude zelje za njom. Nad'o se da ce upiti njen miris kože koji bi mogao prepoznati u punoj sobi drugih osoba.
Od toliko djevojaka i zena na svijetu on je bas zelio poremetiti njen mir .
Zelio je nju .. s punim dzepovima dzenerika,, sljiva i jabuka koje bi ponudila prvo njegovim ustima ..
pa onda umeckala vlastita. Zelio je zensku zivotinju koja bi i umrla braneci vlastito gnijezdo.

Nikada je nije dobio . A znas li zasto ? Zato sto je ona tezila pametovanju i neshvatljivim zenskim forama...a on je tezio srcanom ludilu i neovisnosti... a usput bilo mu je i puno draze
traziti nego li
pronaci.

[ytube][/ytube]

[ina]

zena koja je ostavila trag izmedju srca i uzdaha.



Elena je ponekad ovako nekako pricala : " mala moja cupavije nogu " . Nevjerovatna Elena.
Cesto me zelja mamila da je dotaknem i da se uvjerim da je realna.
Tragovi Elene bili su u svemu. Elena je savrsena prijateljica, kolegica, sestra, supruga i majka.
Dobro ! Nema savrsenstva.. ali da postoji, Elena bi savrsenstvu bila kcerka.

Pravi radnik. Voli svoj posao a nije pretjerano ambiciozna. Voli lijepe stvari i pare ali ne zivi za novac.
U ljubavi nije imala srece... ali nije nikome dopustila da unisti zivot koji je frck'o iz onih plavih ociju.
Nikome nije dopustila da joj poremeti cilj i zelju da moze imati, i da je zasluzila, vise.
I svu onu bol... koja joj je konstantno stezala grudi .. sahranila je vlastitim rukama.
Vecina zena... poslije prve " katastrofe " kaze : " nikad vise ! " ali Elena ne. Elena je znala.. i zna..
da moze imati ono sto zeli.

Ina sreco .. ljubav nije kucni cvijet.. koji mozes presaditi u pravo vrijeme.. ili kad ti je zelja. Hoces ili neces dodati koju kapljicu vode.. ili zracak sunca. Ljubav je spontana travka... raste sama. A kad ti srce zapocne pomahnitalo da hlupa ne mozes mu reci : hej stani... suti,, zadavicu te!

Tad mi je bilo pomalo smijesno al usput sam saznala koliko je bila u pravu.

No necemo o ljubavi. Ko jos danas rado slusa slicne price. Danas cemo o mrznji.
Znas li ti sta je mrznja ? Uzmi prvu osobu koju sretnes i pitaj da li je sposobna mrziti,
i da li je ikad mrzio/la ? 90 % ljudi ce ti reci da ne zna... Da nikoga ne mrzi... Ili ...
" ma ti nisi normalan/a ... kakva pitanja postavljas. ? " Mrznja ti je druga "medalja" jubi jubi mazi mazi. Samo oni koji mrze znaju i da vole. Mrzi ,, ko mrzi sebe. idt itd. Svasta sam cula o mrznji... I uvijek je glavni lik tamo neko pedeseti... znas onaj tamo neki.. na kraju sokaka !

Uspori Ina... Rekla bi Elena trenutno. Svaki covjek pjesma je za sebe. I naravno da ti pijanac nece priznati da je pijan. Najcesce ce traziti gutljaj vise.
Svijet jeste mrznjom i krvlju natopljen... Vidimo to svi svaki dan, ali ne mozes, i ne trebas
lajati na svaku osobu . Ne mozes biti poput ljutog psa koji ne da prici avliji.
Slicno ponasanje navesce te mogucnosti da se okupas i utopis u vodama koje tol'ko bijesno kritikujes.
Ne hrani ljutnju u sebi jer ta ista ljutnja pretvorice se u mrznju.
Zadnji redak zvuci, kao predizborne reklame. Svako ih vidi,, zna napamet a niko na njih posebno ne obraca paznju. A ko obrati paznju.. nasmije se u nadi do pozitivnih promjena.. ili tiho progundja sebi u njedra i tu se i nagomila.

Takva ti je Elena. Ponekad je znala sloziti facu koju pravimo
kad se slikamo za pasos ili licnu kartu.


[/ytube]

[Terasa svjesti]

Ženska ljepota brzo osvoji svijet. Zaludi muškarce. Ženama postane primjer. Namjera.
Ta silna ljepota brzo postane opterećena. Dosadna.
Istroši se.
I tada, u nestašici divljenja
izrone one neotkrivene, zanemarene žene.
One, koje se ne spominju.
To su one što se pogledaju samo kad se umivaju.
One koje ne pripadaju standardima svršenoga, a oko najednom za njima počne čeznuti.
Naprosto te zavedu.
I tada one postaju predmeti divljenja, imitiranja, prilagođavanja.
Sve dok im lice svijeta ne vidi.
A onda, onda im se dogodi isto što i najdivnijima prije njih - postanu jedne od mnogih.
Mnoge i iste su dosadne.
Svijet treba nove.
I tad shvatiš da ljepota nije prolazna zbog starenja,
nego isuviše gledanja .

[ina]

Ženska ljepota brzo osvoji svijet. Zaludi muškarce. Ženama postane primjer. Namjera.
Ta silna ljepota brzo postane opterećena. Dosadna.
Istroši se.
I tada, u nestašici divljenja
izrone one neotkrivene, zanemarene žene.
One, koje se ne spominju.
To su one što se pogledaju samo kad se umivaju.
One koje ne pripadaju standardima svršenoga, a oko najednom za njima počne čeznuti.
Naprosto te zavedu.
I tada one postaju predmeti divljenja, imitiranja, prilagođavanja.
Sve dok im lice svijeta ne vidi.
A onda, onda im se dogodi isto što i najdivnijima prije njih - postanu jedne od mnogih.
Mnoge i iste su dosadne.
Svijet treba nove.
I tad shvatiš da ljepota nije prolazna zbog starenja,
nego isuviše gledanja .

To znaci ono : lijepa sredina... lijepi cosak i necentar paznje ?