Koja bi čar foruma bila da svako napiše svoje mišljenje i kapak. Bilo bi pravo dosadno.
Šta mislite vi zašto imamo potrebu da druge uvjeravamo u ispravnost naših stavova, kad su ti drugi nama potpuno nepoznati. Nepoznati u smislu da nemaju veze s našim privatnim životom i da ni na koji način neće utjecati na njega.
Raspravljaju li se ljudi:
-da druge okrenu na pravi (svoj) put
-zato što ne mogu da gledaju kad neko piše suprotno od onoga što oni misle
-zato što uživaju u tom nekom verbalnom nadmetanju
Volite li vi raspravljati i koliko daleko idete?
Znate li raspravljati bez vrijeđanja sugovornika?
Znate li popustiti prvi čak i kad znate da ste u pravu?
PS ne raspravljaju se samo Mrki i Čarobnjak

Zna se i nama zalomiti na mnogim temama nevezanim za religiju i politiku.