Uzevši u obzir ne samo bajke u svom klasičnom obliku, već i one koje se mogu uvijek naći i u drugim umjetničkim oblastima (muzici, stripovima koji često imaju tu atmosferu kao npr. Princ Valliant i Mandrak, djelima pojedinih slikara....), mišljenja sam da čovjek na neki način bez toga ne može, kako u djetinjstvu tako i u zreloj dobi. Vjerovatno sve dok ne postane stari naprđivač kojeg više ništa ne fascinira ili sredovječni cinik sa stavom ja-ću-da-ti-objasnim-jer-sam sve-vidio-i-sve-prošao, a koji ubija u pojam i sebe i svoju okolinu.
Kod nas su opet više od bajki forsirane usmene narodne predaje (često zasnovane na stvarnim događajima i istorijskim ličnostima) na kojima su odrastale mnoge generacije, s ciljem da djeca razluče dobro i zlo i da postepeno formiraju vlastiti pogled na okruženje....ali za razliku od bajki - dobra i zla iz perspektive nekog pretka ili određenog kruga ljudi. Što je po mom misljenju djeci i okruženju, kao i našem podneblju u cjelini kasnije donijelo više štete nego koristi.
Da sve ne bude mlaćenje prazne slame, iako se trenutno ne mogu sjetiti naziva - najveći utisak ostavila je na mene bajka o bolesnoj djevojci i drvosječi (Dr Vosječa)....ne znam zašto; valjda sam u to vrijeme sebi u glavi stvorio predstavu da se od sjekača kao glavnih likova u priči ali i u stvarnom životu ne moze očekivati ništa dobro
Mikrofon je vaš

![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)


