...Maglovito jutro 30. oktobra 1992. godine... Sapanjsku dolinu bude detonacije od Baljkovice... Vojska je tokom noći krenula šumi... Komanduje Hajro... A kad Hajro komanduje, misliš tada geler ne ubija... Gruhaju granate, čini se nebo se na zemlju obrušava... Kilometar i malo više ostalo je do Crnog Vrha. Tamo čekaju Kameničani, Srebreničani... Da su se tog dana sreli, Srebrenica se, sigurno, nikad ne bi dogodila...
No, tog dana poginuo je Hajrudin Mešić, u narodu poznatiji kao Kapetan Hajro. Poginuo je na prvoj borbenoj liniji u selu Nezuk, u pokušaju uspostave koridora ka Srebrenici kako bi spasio hiljade Bošnjaka iz srpskog obruča.
Majčin san
- Dva su događaja u ratu u kojima nisam htio uzeti fotoaparat u ruke. To je trenutak kad je preda mnom ležao mrtav Kapetan Hajro i drugi kada je pobijena tuzlanska mladost na Kapiji. Našao sam se na ratištu neposredno nakon Hajrine pogibije. Umro je na putu do ratne bolnice u Međeđi. Geler koji ga je pogodio presjekao mu je arteriju. I sad mi je slika mrtvog Hajre pred očima - prisjeća se "Avazov" fotoreporter Ahmet Bajrić Blicko, koji je u to vrijeme radio u zvorničkom Pres-centru.
Hajrina majka Zejfa se u jednom od razgovora za naš list s bolom prisjetila jutra kada je dobila vijest o sinovoj pogibiji.
- Noć uoči pogibije sanjam u mojoj kući tevhid. Na san mi dođe neka žena i donese haljine. Neki narod se skuplja. Probudim se, ne mogu više da spavam. Ujutro, čuju se detonacije oko Baljkovice. Zove nas jedna komšinica da dođemo na kafu. U meni nešto sve drhti, ne znam šta mi je. Domalo vidim dođe moj sin Hamdija i neki ljudi s njim. Presječe me. Pitam: "Šta mi je sa Hajre", a on mi veli: "Nemam ti šta, mati, kriti, Hajro je poginuo..." - riječi su uplakane majke Zejfe.
Iako je prošlo 20 godina od njegove smrti, sjećanje na Kapetana Hajru, posebno u krajevima gdje je ratovao, još je živo. U njegovom Teočaku, gdje je, kažu, "i kamen ratovao", i danas s najvećim poštovanjem njeguju uspomenu na ovog heroja.
Posljednja bitka
- Noć uoči pogibije ja sam se vratio iz Zagreba, gdje sam bio nekoliko mjeseci na liječenju. Spremao sam se da ujutro krenem i ja u Nezuk, da se pridružim Kapetanu, ali je došla strašna vijest o njegovoj pogibiji. Ne znam kad sam se u životu osjećao bespomoćnije - kaže nam Kapetanov nasljednik na čelu Teočanske brigade Dževad Avdičević Babak.
Rijetku Hajrinu ratnu fotografiju i, prema svoj prilici i posljednju, Ahmet Bajrić Blicko napravio je dva mjeseca prije Kapetanove smrti u Zagrebu. Kapetan Hajro se, naime, krajem avgusta našao u posjeti teočanskim ranjenicima. Ubrzo po povratku počeo je planirati bitku za koridor prema Srebrenici, koja je, nažalost, bila i njegova posljednja bitka.
Neustrašiv komandant
Oni koji su poznavali Kapetana Hajru znaju da je bio neustrašiv komandant, ali i profesionalac kakav se u proteklom ratu rijetko mogao sresti. U sjeveroističnoj Bosni zasigurno nije postojala osoba koju je narod toliko volio i poštovao kao što je to bio Kapetan Hajro. Ostat će upamćen kao oficir koji se strogo držao odredbi Ženevskih konvencija.
